Dva su anđela na putu zastala da prenoće u kući jedne bogate obitelji. Članovi obitelji bili su grubi prema njima: nisu im dopustili da spavaju u gostinjskoj sobi, već su ih smjestili u podrum. Dok su si u jednom kutu pripremali na podu ležaj, stariji anđeo ugleda neku rupu u zidu i – popravi je. Kad ga je mlađi anđeo upitao zašto to čini, stariji mu odgovori: Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine.
Iduće noći anđeli stignu na konak u kuću siromašna, ali neobično gostoljubiva seljaka i njegove žene. Nakon što podijeliše skromnu večeru, seljak ponudi došljacima da prenoće u njegovoj postelji – kako bi se dobro odmorili. Rano ujutro anđeli se spreme za put, a seljak i njegova žena ostadoše u suzama: njnihova jedina krava čije im je mlijeko bilo jedini izvor prihoda – te je noći uginula.
Mlađi je anđeo bio bijesan! Upitao je starijeg kako je mogao dopustiti da se takvo što dogodi.
Onaj je prvi čovjek imao sve, a još si mu i pomogao. Ovi nisu imali skoro ništa a i to su bili spremni s nama podijeliti, a ti si dopustio da im ugine krava!
Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine – odgovori stariji anđeo.
U onoj rupi u podrumu bilo je zlato. Zatvorio sam ju i onaj pohlepni čovjek neće nikada pronaći to zlato. – A dok smo spavali u seljakovoj postelji, anđeo smrti došao je po njegovu ženu. Umjesto nje, dao sam mu da odnese kravu.
No comments:
Post a Comment